Robotika u doba korone - Stellaris tech

Počela je najneobičnija školska godina prepuna ograničenja, mjera i neobičnih naputaka. Iz dana u dan svi se prilagođavamo novonastaloj situaciji koja ima veliki utjecaj na našu djecu, kako u vrtićima i školama, tako i na održavanju izvanškolskih aktivnosti. No jeste li se zapitali kako cijela ova pandemija utječe na vrijedne ljude koji održavaju kvalitetne radionice za Vaše najmanje?

Donosimo Vam prvi članak u nizu koji će Vas približiti novoj svakodnevici različitih aktivnosti u Rijeci i okolici.


Razgovarali smo sa Stellom Paris, vlasnicom Stellaris tech-a koja je unatoč ovoj godini izrazito pozitivna i puna planova.


Draga Stella, hvala što ste izdvojili vrijeme za Avanture i što želite podijeliti s nama iskustvo ove pandemijske situacije.

Upisi na Vaš radionice za novu školsku godinu su pri kraju. U usporedbi s prošlogodišnjim iskustvom kako procjenjujete odaziv ove godine?

Moram priznati da je odaziv na radionice Stellaris tech-a puno bolji u odnosu na prošlu godinu. Naravno da težimo još većem i da uvijek može bolje, ali se ne želim žaliti i prvenstveno sam zahvalna na ovome kako je do sada.


Koje su nove mjere koje se moraju poštovati na Vašim radionicama robotike?


Prvenstveno se drži distanca koliko je to god moguće s obzirom na veličinu prostora kojim sam ipak malo ograničena. Maskice su svakako preporuka, a dezinficijens nezaobilazan. Nakon svake grupe prostor se zrači, dezinficira se radno mjesto kao i alat kojim su se polaznici služili.


Smatrate li da ćete uspjeti održavati sve propisane mjere odnosno da će ih se djeca tijekom radionica pridržavati?


Čini mi se da su djeca prilično informirana i upućena u cijelu situaciju. Pametni su i shvaćaju da se nešto ozbiljno događa te što su stariji više se i drže preporuka. Mlađa djeca su još u fazi igre i ponekad u zanosu zaborave, što je i za očekivati. Smatram da su roditelji ti koji će odlučiti što će prenijeti svojoj djeci i uputiti ih u mjere, a na meni je da se potrudim da im održim kvalitetne radionice u sigurnom okruženju te da im ovo ostane u sjećanju kao ugodno i poučno iskustvo.


Koliko je prilagodba na nove mjere utjecala na Vas kao djelatnost?


U samom konceptu nije puno utjecalo. Ideja je bila i prije da se radi s malim grupama, da sve bude polu-individualno i tako je i ostalo. Promijenilo se to da roditelji prilikom upisa imaju puno više pitanja koja se prošle godine nisu postavljala. Upisi su u početku bili okvirni jer se nije znalo kako će škole funkcionirati, kakvi će biti rasporedi i ostale aktivnosti koje treba uskladiti. Definitivno se osjeti neka neizvjesnost u zraku koja ponekad stvara dozu stresa, ali treba misliti pozitivno pa će biti malo lakše.


Da li pandemija otežava Vaš rad ili uspijevate kvalitetno organizirati radionice?


Kvaliteta je uvijek bila visoko na listi prioriteta, zato su i u samom početku bile grupe s manje djece. Otežava mi tako što često mislim o mjerama i nastojim se prilagoditi, a uvijek postoji doza „straha“ da se nešto zaboravilo ili da nije kako treba. No unatoč svemu, kvaliteta mi je jako bitna i puno truda ulažem da radionice držim na nivou, a da istovremeno uvažim mjere.


Smatrate li da je strah roditelja trenutno opravdan ili biste ih potaknuli na upisivanje aktivnosti?


Moram priznati da mi je, kao nekom tko nije roditelj, jako teško odgovoriti na ovo pitanje. Mislim da je strah za zdravlje vlastitog djeteta uvijek opravdan, ali i da u svemu treba biti umjeren, svaka krajnost može nositi svoje posljedice. Definitivno mislim da bi svi mi trebali postupati po nekom svom osjećaju. Ono što bi im eventualno savjetovala je da se prilikom upisa ne boje postaviti bilo kakvo pitanje koje bi im moglo pomoći u odluci oko samih upisa. Sada je bitno da svi skupa uz zdravlje sačuvamo i razum što možemo postići otvorenošću i tolerancijom.


Koja su Vaša daljnja predviđanja? Da li smatrate da se možete prilagoditi ponovnoj situaciji lockdown-a?


Kao i većina ljudi, nadam se da će se situacija potpuno smiriti da možemo nastaviti s normalnim životom i da do novog lockdown-a neće ni doći. Potrudila bih se prilagoditi, iako to nije baš lako s obzirom na opremu s kojom radim i koju velika većina djece doma nema. U tom slučaju bih morala osmisliti neki potpuno novi koncept koji bi vjerojatno sadržajem poprilično odstupao od sadašnjeg.


Smatrate li da će ova pandemija ostaviti trag na djetinjstva današnje djece, u psihološkom smislu?


Mislim da na to uvelike utječe njihova obitelj i to kako su se svi unutar obitelji postavili. Tamo gdje vlada veća panika, vjerojatno će posljedice biti veće i obrnuto. Manjak raznih aktivnosti i druženja je sigurno ostavilo traga, ali želim vjerovati da situacija nije alarmantna i da će dobra ponuda kvalitetno razrađenih aktivnosti pomoći u ovoj situaciji, bile one unutar ili van škole.


Što savjetujete roditeljima?


Savjetujem da otvoreno razgovaraju sa svojom djecom ako to već nisu i da ih nastoje uključivati u razne aktivnosti da bi se (premda i na distanci) družili, razvijali svoja znanja i talente kako ova situacija ne bi ostavila prevelik trag u njihovoj trenutnoj životnoj fazi, no neka svaka odluka bude njihova i u dogovoru s djetetom. Ipak svaki roditelj zna što je najbolje za njegovo dijete.



Kao što Stella ističe, sve svoje znanje i energiju ulaže u kvalitetu svojih radionica u koje je implementirana prvenstveno sigurnost poštivanjem svih definiranih mjera. Potaknite svoje dijete na aktivnost robotike i automatike kako bi u sigurnom okruženju uživalo u neobičnim iskustvima koje će obogatiti njihovo djetinjstvo.

Avanture malih okica | Kamo s djecom - portal za dječja događanja i aktivnosti  u Rijeci i okolici -  online ponuda proizvoda hrvatskih poduzetnika